Poziv za pomoć djeci u Tanzaniji
Ivana Parlov, kći našega Joze Parlova ovdje iz Švicarske, diplomirala je nedavno na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, postala profesorica njemačkog i hrvatskog jezika i književnosti, a otišla je kao misionaraka laikinja u misije u Afriku (Tanzanija) među najsiromašnije. Rado objavljujemo njezino pismo i potičemo Vas sve da pomognemo ublažiti siromaštvo i glad djece s kojima ona tamo radi.
Ivana Parlov, kći našega Joze Parlova ovdje iz Švicarske, diplomirala je nedavno na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, postala profesorica njemačkog i hrvatskog jezika i književnosti, a otišla je kao misionaraka laikinja u misije u Afriku (Tanzanija) među najsiromašnije. Rado objavljujemo njezino pismo i potičemo Vas sve da pomognemo ublažiti siromaštvo i glad djece s kojima ona tamo radi.
Pismo iz Afrike
Budimo milosrdni Samarijanci
Svima nam je više nego poznato stanje diljem afričkog kontinenta. Siromaštvo, glad i bolest izviru sa svih strana. Te naizgled tri obične riječi tako su teške i strašno pritišću one koji su srećom ili nesrećom rođeni na tlu ovog prekrasnog kontinenta. Nama koji živimo u nekom drugom, boljem svijetu, u izobilju nepojmljivo je da oni ne znaju
kakav okus imaju čokolada ili sladoled, kako je sjediti na fotelji, kupati se u kadi ili spavati na madracu u prostranom krevetu... Lusteri, zavjese, regali, ormari, slike, pusto posuđe njima su tek nepoznanica, jer oni žive u kućicama od blata sa slamnatim krovovima, bez struje i vode. Jedino što posjeduju su potpuno prazni kućerci s par krpenih vreća na kojima spavaju te pokoji lonac u kojem kuhaju ono malo hrane koju imaju. Nezamisliv je nama i teško pojmiv taj njihov svijet. Vrlo dobro znam da oni žive na rubu gladi, da su neizmjerno siromašni i da većina boluje od neke bolesti, a ipak tako lako se ne oglasujemo na njihove vapaje. Vjerojatno jer su daleko od nas pa ne možemo vidjeti njihovu ispruženu ruku koja potiho prosi i moli svakog od nas da ovaj put ne okrene glavu na drugu stranu. Stoga Vas i ja ovoga puta molim u njihovo ime da pokušate u svojim srcima probuditi iskreno suosjećanje za barem jednog brata ili sestru u potrebi. Posvijestite u svom srcu i duši i svu ljubav koju je Isus iskazivao upravo najsiromašnijima i krenite njegovima stopama! Pokušajmo zajedno uljepšati djetinjstvo i školsko doba ove djece. Pomozimo im graditi sigurniju budućnost koju jedino mogu ostvariti putem školovanja. Vjerujte mi, školovanje je jedini naćin da omogućimo ovoj djeci da sretnije kroče kroz život, da im olakšamo borbu sa nesrećama i bijedom koje ih pritišću i da skinu barem jedan križ bilo sa svojih bilo s leđa svojih roditelja. Jos Vas želim podsjetiti da smo svi pozvani činiti dobra i milosrdna djela pa pokušajmo konkretno primjeniti Evanđelje u svom životu i spremno recimo, svako za sebe „ Želim biti milosrdni Samarijanac“.
Na kraju bih navela jednu lijepu misao Dostojevskog koja glasi: „ Usrećiti nekoga, barem u malome i barem jednom, uvrstio bih kao jednu od glavnih zapovjedi za svakog čovjeka!“ Neka Vam ova moja molba ne bude po zapovijedi, već prosudite i odlučite po vlastitomnahođenju, želji i mogućnosti. Unaprijed zahvaljujem u svoje ime i u ime mojih malih prijatelja koje ćete beskrajno usrećiti i čije ćete živote neizrecivo promijeniti.
Bog Vas blagoslovio!
Šaljem Vam srdačne pozdrave iz Tanzanije,
Ivana
P.S. Želim naglasiti da će se Vašim prilozima prvenstveno pomoći djeci čiji su roditelji umrli, dakle djeci koja nemaju ljubav potporu svojih roditelja pa im je život još više otežan. Djeca pohađaju različite škole pa su i školarine različite tako da će svaki Vaš iznos biti više nego dobrodošao.
Adresa i tel. preko kojeg možete pomoći:
JOZO PARLOV
SEESTRASSE 81, 8820 WÄDENSWIL
078 819 63 86
