Mailovi prijateljima

Dragi moji,

tooooolikooooooo ste me zaposlili da vam se nisan stigla javit proteklih brdo miseci….ne, stvarno—VELIKO hvala na novcima koje ste mi poslali….usricili ste brdo dice—ni broja im ne znam, jer svaki vikend idem s novima u kupovinu…nakupovala san cipela i cipela, uniformi, hrane…a i mene ste obogatili za brdo prekrasnih iskustava…lipo je bilo gledati kako im oci iskre od srice i kako im osmjesi ne silaze s lica…

I evo, proslavila ja svoj prvi Bozic, Novu godinu, Uskrs, rodjendan u Africi…nadam se da nece bit zadnji (Kresicu, sigurno nece bit zadnji:-)) …ne moran vam ni pisati koliko je svaki od njih bio totalno drugaciji nego u Hrvatskoj…ovi ce mi sigurno ostat uvik u pamcenju…
Vec san 9 ipo miseci tu---vrime mi je uzasno brzo proslo i sad ga zelin zaustaviti jer se tako brzo vracan kuci…prilipo mi je tu!totalno san se navikla na ove ljude, jezik, sve…jos uvik se znan dobro 'proslavit' sa znanjem svahilija…zadnji biser san izvalila u skoli..prevodila san neke recenice sa svojin malin djacima…'malo' san pomisala dvi (ne)bliske rici---- jedna je chupa (boca), druga chupi (gace/gacice)…tako san pitala "sta je u gacama" umisto "u boci"…oni koji su me culi, slatko i 'kratko' su se nasmijali…nazalost, u zadnje vrime neman bas puno vrimena za ucit svahili..sad radin na tri mista-u osnovnoj i srednjoj skoli i na teoloskom fakultetu. Iman jako puno posla, al i veseli me to…zato san i dosla tu… Postala san vridna!(da me caca vidi ne bi virova da je ovo ona njegova lina 'cer:) Uzitak mi je ici na posa, osim kad kasnim- - -a, to je vrlo ritko!I te lose osobine san se rijesila..:) Nekad kasnin na faks jer je 20 km od grada di ja zivin pa cesto proveden tonu vrimena u 'daladali' (mali bus uvik pritrpan ljudima-obicno moze stat 15 ljudi, al natiska ih se i duplo toliko)…bus ne krece dok se ne napuni---to me jedino zna nazivcirat, jer nekad mozes krenit odma, a nekad moras cekat i po 40 minuta do sat vrimena…a, ja stvarno neman sricu s busevima tu..svaki put se nesto dogodi!kad san se vracala iz Dar es Salaama nakon sta su Iva i Vedran otisli kuci bus nam se pokvario i 6 sati smo cekali da ga poprave, a onda nas je policija zaustavila na pola puta i nije nam dala da vozimo dalje jer po noci tu nije dozvoljeno voziti. Na nasu nesricu zaustavili smo se u dijelu Tanzanije di je vrlo ladno (ko kod nas zimi- -je Afrika, al u tom dijelu je klima koma..tamo nema spavanja bez deke i hodanja okolo bez bunde). Tako san se posteno sledila…:-( A ujutro smo put za koji inace triba 5 sati voznje prosli za 3. sofera nije obeshrabrilo da vozi ko ludjak ni par nesreca koje smo puten srili…cak se i jedan drugi bus privrnio..e da, ovde na svakom koraku mozete vidit privrnuti kamion, autobus…ne znan u cemu je kvaka- u losin cestama ili u 'divljin' vozacima…Mislim da cu za sljedece putovanje izabrat vlak za koji kazu da je katastrofa jer je sporiji od puza, al bolje i to nego izgubit glavu u Africi u prometnoj nesrici..:)

Nabrojila ja lipe godinice, al 'tjesi' me sta svi misle da iman 18-20..:) Mozda san se pomladila tu..ha ha…:-) Moji ucenici u 3. srednje me dozivljavaju sebi ravnom po godinama pa zato prshte razne ponude…tako me znaju nasmijat…pubertet definitivno cini svoje..:)
Ono sta san ja primijetila na sebi je da mi fali ozbiljnosti..iman osjecaj da iman 19-20..bojin se da ce me to posteno strefit kad se vratin kuci…vjerojatno je i to jedan od razloga sto zelin sta duze ostat tu…I fali mi cokolada tu- - od sve hrane jedino za tin zalin..nedavno su u mom mistu poceli prodavat nekakav kolac od cokolade..mi bijelci smo to jedva docekali..odma je telefon poceo radit i za par minuta smo se svi nasli, al dok smo dosli kolaca vise nije bilo..i Afrikanci znaju sta valja..:) inace neman problema s njihovon hranom – ja proban sve sta stave prid mene…riza i ugali (nesto ko nasa palenta, samo smisano od kukuruznog brasna i vode bez ikakvih dodataka pa bas i nema neki okus) su im glavna jela. Probala san brdo vrsta divljaci– vecinon je ukusno…Voce mi je tu zakon – e, nema cega nema… najela san se papaja, manga, ananasa za cili zivot…koliko je hrana dobra govori i to da san se udebljala par kila…morat cu si pocet siti robu tu…bas san namjeravala sasit neki africki haljetak…prvo moran nac neki lipi materijal – ima boja kakvi god ti dusa pozeli… vole sareno za poludit- ko da su svi iz Ricica dosli..:)

I strasno vole nogomet i svi znaju za Hrvatsku priko Sukera..cim im kazen odakle san odma pitaju znan li Sukera…:-) kad smo pobijedili Engleze u mojoj skoli je bila festa..dica su jedva docekala da dodjen da mi mogu cestitat…sad me redovito izvjestavaju o nasin igracima…

Brdo toga van jos mogu pisat, al jos cu van spomenit bolesti…strasno puno side je tu…svaka druga obitelj je bez jednog od roditelja, ako ne i bez oba..uzas zivi!sirocadi nema broja…kad su me trazili iz Zdenca da im pronadjem dicu sirocad kojima ce platit skolu nisan se tribala puno mucit..tesko mi je bilo jedino izabrat medju tolikima, jer iako si sritan sto ces jednon pomoc, dusa te boli jer tolikima ne mozes…na svakom koraku su 'reklame' - upozorenja tipa – "AIDS je tu!' ili "Di god ides, ne zaboravi na AIDS"…na tv-u tonu reklama, po cesti natpisa – svagdi…napokon se njihova Vlada pokrenila pa su poceli drzat seminare po selima, testirat ljude…ljudi vise ne zive u totalnom neznanju…problem je sto je brdo ljudi nepismeno pa viruju vracevima ili 'kvazi doktorima' koji ih uvjeravaju da je sida izmisljotina bijelaca i onda im prodaju lijekove koji ce im 'definitivno' pomoci…a ovi jadnici jos uvik jako viruju u trad. medicinu i vraceve… bas cu jedan dan ici s jednin svecenikom posjetit jednog vraca…on radi istrazivanje o njima pa cu ga zamolit da me povede.
Malarija je odma iza side…ljudi nemaju novaca za ic testirat se na malariju ili za kupit lijekove koji su svega 5-6 kuna pa zato jos uvik umiru od te bolesti…mnogi i ne pridaju dovoljno pozornosti kad je dobiju pa misle da ce proc sama od sebe i onda se vrlo razbole…opcenito kad netko umre – bilo da je umro od side ili malarije – uvik kazu da je umro od malarije…tu nitko ne umire od side… :-)

Nije mi bila namjera zavrsit mail s ovako tmurnim stvarima, al sad mi nista drugo ne pada na pamet…e, da - Zanzibar!to je svijetla tocka Tanzanije..tamo je prekrasno – plaze i ocean su definitivno ko s onih power point prezentacija…tamo cu jos jednon skoknit prije nego se vratin kuci…al i tamo je smisno to da su prvi i drugi red kuca uz ocean prekrasni (ko kod nas), a treci red su stracare – jad i bijeda…jos triba godina i godina da se popravi stanje u ovoj zemlji koja ima brdo prirodnih potencijala, al ne i mogucnosti za iskoristit ih…(sve sta imaju je u rukama bijelaca)

Eto, sad cete imat sta citat…sigurno vas pola nece imat ni vrimena za citat ovako dug mail, al bar san se oduzila svima onima koji kazu da san se previse 'zabucala'..:)

_________________________________________________
Mambo!!!!

dugo vam se nisan javljala, jer je internet nesto steka zadnji brdo dana:((
Ja san i dalje SUPER i stvarno mi je ovde zakoon!Svakin danom mi je sve bolje jer se vec mogu sporazumit s ljudima,iako se svako malo "osramotin" jer kazen nesto pogresno...al to je samo zato jer su in sve rici jako bliske..npr.nekidan me neka zenskica pitala jesan li udata (umeolewa),a ja mislila da me pita jel je razumin(umeelewa) i ja lipo rekla da jesan:)))kad me pocela pitat o muzu onda san skontala:)))
u skoli mi je vrlo zanimljivo...ucenici me slusaju (neki malo previse gledaju:)))i stalno se druzimo...

oni ove imaju brdo neki obicaja....neki su mi ok,a neki bas i ne...npr.kopanje nosa...e,svi kopaju nos di god se nadju!bas i nije lipo za vidit,al sta ces!:(
Cure ritko nose hlace,pa san im ja vjerojatno i zbog toga neobicna...mozda me zato cudno gledaju:)))))
Vecinom ja izvodin neke gluposti kojima se oni cude...npr.oden igrat biljar..u roku 2 min mali milijun ljudi oko mene...Mzungu igra biljar....vise se ne smin pojavit u tom selu:)))
ili na opce zgrazanje profesora u skoli ja san otisla plesat sa studentima na jednoj proslavi...mislim da se po njihovom uopce ne bi tribala druzit s ucenicima,a ja radin obrnuto...ritko kad san u zbornici s profesorima.

nedavno san na jednoj proslavi jela s rukama pa se cila sala okrenila i komentirala....odma su mi donili vilicu,a kad san rekla da zelin jest kao i ostali bili su iznenadjeni...Mzungu malo pukla!:)))

tako ja uzivan tu....ovi dana odan po selu i trazin dicu kojoj cemo platit skolovanje...to je vrlo zabavno i tuzno jer zgrozila san se kad san vidila kako vecina zivi...jadni ljudi!

ovde vrime nista ne znaci,al uvik me neko pozuriva...ovaj internet je u susjednom selu pa su vec dosli po mene tako da vam se javin koji drugi dan ponovo...

__________________________________________________

Dragi moji prijatelji,

svaki misec jedan mail, pa evo da van javin da san i dalje super i da mi je tu ZAKON!!skompala se ja sa svima pa mi je vrlo veselo...nakon sta san se vratila iz Dar es Salaama ponovo san pocela pridavat u skoli...ucenici su mi super i pridobro mi je radit s njima...ovde imaju brdo neki zakona u skoli koji su meni cudni i grozni kao npr.ovde jos uvik tuku dicu...e zgrozila san se jedan dan kad san vidila kako neki svrco od profesora mlati ucenike..obicno moraju klecat po 80 min i onda ih tuku sa stapom---jaaaaako debelin po dlanovima...muske znaju tuc i po guzici...grozno mi je to vidit!stvarno se neki od tih profesora izivljavaju na dici...a ipak ne kuzin ni dicu----znaju da ce dobit po repu ako ne napisu zadacu i opet to ne naprave....ma,svi su malo caknuti u tom pogledu:)))

druga stvar koja mi je prismisna je da tu vrime uopce ne postoji...npr.sat triba pocet u 10,al oni se ne zure sa zvonom..tako nekad zvone u 10 i 10,nekad u 10 i 20:)))kad san dolazila tu srila san jednog svecenika koji je cili dan ceka mladence prid crkvom...vjencanje je tribalo pocet u 10h ujutro,a mlada se pojavila tek u 6 popodne:))))
odma su me upozorili da je ovde sve polepole----polako,polako...nema zurbe ni kasnjenja..kad god dodjes,dobrodosa si::)))ovo bi bilo super za mene s obziron da ja uvik kasnin,al ovde mi se sve okrenilo...svako jutro ustajen prije 7h...:)i NIKAD ne kasnin!:))))
cak san postala vrlo uzorna....

svaki dan ucin svahili,al bome nije lagan....pocela san i pricat tj.provaljivat gluposti...npr. tila san rec da volin voce (Ninapenda matunda),a ja san rekla jedno krivo slovo i ispalo je da volin magarce(ninapenda mapunda):))))

i tako svaki dan provalin neku glupost.....al bar pokusavan...

evo sad moran ic...javin se nekon drugon zgodon..


____________________________________________________

Jambo marafiki! :)

Jucer san vam napisala ogroman mail i prije nego san ga tila posalt nestalo struje..:(((tako je to tu..svako malo imamo redukciju struje jer kise jos nisu dosle pa nema vode..

Ja san i dalje jaaaako dobro i zivin punin plucima....uzivan u svakom danu...:)

ova zadnja 3 miseca san zivila u jednom malom selu s priko 100 tisuca stanovnika i nazalost tamo nije bilo interneta...ovi dana se selin u jedan drugi grad di ima internet caffe pa cu vam se moc cesce javljat...

prekjucer san putovala buson u taj grad..bilo je to vrlo zanimljivo iskustvo...prvo nema vrimena polaska---ceka se dok se bus ne napuni...nije tako sa svin busevima,al na moju veliku zalost tako je bilo s ovim..tako san cekala dobra 2 sata dok se ljudi nisu skupili..onda smo krenili u postu po puste pakete jer je ovo bio bus koji prevozi postanske posiljke...to je tek tribalo vidit-----zadnji dio busa i sredina puna kutija do vrha...ako si tio izic---nema sanse...prvo su morali izvadit kutije van da mozes proc..uzas zivi!na nogama je stalo vise od 10 ljudi..doslovce su bili jedni na drugima....mene je kondukter zgazio mali milijun puta i iscupali su mi pola kose prolazeci:)))
jedva san docekala da dodjemo...
i opet san se prosula sa svojim svahilijen...stali smo i kondukter je reka da mozemo ic na wc...u tom izrazu se koristi rijec lijek (dawa) pa san ja mislila da su putnici izisli kupit lijekove..kad me je jedan tip pita znan li sta to znaci--ponosno san rekla da znan i da ja nisan bolesna te mi ne tribaju nikakvi lijekovi:)))nije se puno smija:)))))))
ah, ti njihovi izrazi!sve je slicno!
smisno je bilo di su isli na wc---okolo po sumi...ne znam kako je bilo zenskima...ja se bas i nisan tila okusat...radje san cekala dok ne dodjen u svoj svoju sobu:)))

ovo seljenje mi je tesko palo jer san se navikla u prvom mistu di mi je bilo pridobro...tamo su ostali moji novi prijatelji, ucenici....:(nadan se da cu se i vamo brzo snac...to je grad di ima previse ljudi i to mi se bas i ne svidja...opet ce svi buljit u mene i .....:)

moran vam se pohvalit da san 3 puta isla plest kosu ko sto oni tu nose....imaju mali milijun nacina kako napravit pletenice...ja san izabrala jedan koji se zove kilimanjaro...fora mi je ispalo i cak san i u skolu isla tako i svi su rekli da mi dobro stoji,iako ja mislin da to nije za nas bijelce..njima puno bolje stoji...jedna od smisnijih stvari tu je da dosta zena nosi perike---one zele imat kosu ko mi,al tesko im je...zato kupuju perike koje se s kilometra vide da nisu njihova prava kosa...meni smisno izgledaju!:))
isla san se cak i sisat---bolje da nisan....kad mi je pocela rizat kosu pao mi je mrak na oci...tako je grozno ispalo da san sama morala popravljat pa je na kraju rekla da mi ne zeli naplatit:))))ubuduce cu se sama sisat,jer one ne znaju sisat Mzungu:)))

i dalje nastavljan izvodit gluposti---nedavno san se pokusala popet na stablo od kokosa..oni to uvik rade pa san i ja pokusala...probala san nosit i vodu na glavi----tu bas nisan bila uspjesna...praznu kantu mogu nosit,a punu ne mogu cak ni stavit na glavu...stvarno ne kuzin kako oni sve nose na glavi:)))

moran van napisat i ovo----svako jutro u skoli se piva himna i svaki petak prije nego sta idu kuci...jedno jutro se neko poceo smijat...kaznili su ih---40 minuta su klecali u pijesku i svaki ucenik (njih 600) je dobio po dvije sibetine:(
ja san svoje ucenike kaznila 2 puta---nisan ih ja tukla nego san ih poslala upravitelju pa ih je on:((((poslije mi je bilo zao, iako su zasluzili....njima je to normalno,a ja san se poslije toga osjecala bas jadno pa su mi cak oni sami rekli da je ispravno sta san ih poslala iako bi vise volili da san ih ja tukla...zamislite mene sa stapon u ruci kako mlatin dicu po skoli:))))

ima par stvari na koje se tu nikako ne mogu naviknit----a to su:kopanje nosa dok sa mnom pricaju i usporenost...da ih vidite kako hodaju s noge na nogu...sve je laganini...cak imaju i izreku za to:Haraka, haraka haina baraka!----nema blagoslova u zurbi i hitnji:)))dok dojdu do ploce prodje 5 minuta--ja poludin!:)

jos su mi dvi stvari tu smisne----dojenje dice...prvo dicu doje svagdi---na ulici dok nose drva ili vodu, u crkvi...bilo di di se nadju...i doje ih jako dugo----vecina te dice ima priko 2 godine...
i
muski se drze za ruke,a nisu "topla braca"...njima je to znak velikog prijateljstva...:)))meni je to vrlo smisno....cure se bas i ne drze koliko decki....zanimljivo!:)

eto, za ovaj put toooooooliko!

_____________________________________________________

Shikamoo!

Evo mene nakon duzeg vrimena..Malo san se opet "zabucala"…:-) Ovde van nema zurbe---vrime prakticki ne postoji..Sve je laganini..Mislin da su se oni meni vrlo smijali kad san tek dosla, jer san uvik negdi brzala i trcala, a sad san se pribacila na njihovo pa i ja "s noge ne nogu" odan i obavljan sve ostalo…Oni definitivno ne znaju za onu nama vrlo poznatu i blisku "Vrime je novac"----niti "imaju" vrime niti novac.. :-) E, kad smo kod vrimena, mislin da van nisan pisala kako oni tu mire vrime..Njihov dan zapocinje u 7 ujutro i njima je tada 1 sat; podne je 6h, a 18 je 12h. Uzasno tesko mi je bilo naviknit se na to..Al, upozorili su me da to moran dobro naucit da ne bi doslo do zbrke…Znalo se dogodit da neko od bilaca dogovori susret/sastanak u 8h-----nama je to ujutro, a njima 2h popodne..I onda ti ne gine cekanje.. :-)
E, i svahili me krenio- -malo manje se prosipan..sad vec mogu razgovarat s ljudima po par minuta…:-) Sala! Fora je tu kad se susretnes s nekim---mos pola sata pitat kako si danas/jucer/ kako zdravlje / kako kod kuce/u skoli/kako si spava/ dosa dovde…Sve to oni pitaju jedni druge pa se pozdravljaju i ozdravljaju po pola ure…Meni dobro doslo---znan tu jednu frazu pa ih pitan sve i svasta, a oni misle Mzungu rastura svahili..mos mislit! :-)
Al, jezik mi se turbo svidja---imaju dosta rici ko kod nas samo, naravno, s drugin znacenjem…npr. Ruka je glagol skociti, kosa-pogrijesiti, iva je prokuhati, baba je otac/tata, fala je budala…:-)
Imaju i smisne izraze koji se lako pamte..npr. daladala-mali bus; pikipiki-motor… U biti meni su sve te rici smisne pa ih valjda zato brzo i pantin..
Skola mi je zavrsila prosli petak pa su dici sad litni praznici, a Bozic dolazi…uopce neman osjecaj da je bozicno vrime..Ovde jos nista nisu okitili, a i nece nesto pretjerano jer ima tonu vjera pa bas i nije obicaj kitit grad ko kod nas..Malo mi fali to. A i zima pridonosi bozicnom ugodjaju, a tu je svaki dan priko 25…ja crkavan od vrucine, a vi od ladnoce.. :-)
Medjutim, polako stize kisno razdoblje tu-ljudi ne mogu docekat kisu, jer je vrime kopanja i obradjivanja zemlje…Poljoprivreda je glavna privredna grana…kopaju svi- od dice odkad prohodaju do staraca od 80 god…ovde su dica rodjena s motikon u ruci.. :-(
Vecina mojih malih ucenika (10-14 god) za svoju skolarinu zaradjuje nadnicarenjem po selima- svaki dan kopaju po 10-12 sati i ne zarade vise od 4-5 kn…uzas zivi!
Ja ovih dana posjecujen sela oko Songee…jos uvik neka dica po tim selima znaju plakat kad me vide…da mi je bilo provirit u njihove male glave i vidit sta pomisle kad me vide…:-) Posto san ja u gradu u kojem ima dosta volontera onda su ljudi vec navikli vidjat bilce, al mislin da po selima ima ljudi koji ne znaju da postoji druga boja osim njihove crne…E, da, tu di san ja ima brdo volontera iz Amerike pa se dosta druzimo i djiramo okolo..U biti oni meni pokazuju nocni zivot tu pa smo par puta bili u disku, po kaficima okolo..Sinoc smo isli na jedno africko vjencanje…Skupa cemo docekat Novu godinu na Zanzibaru! Jedva cekan, pogotovo jer mi Iva dolazi! :)