Ovaj dječak se zove Leviasi. Ima 7 godina i upravo je krenuo u 1.razred. Mama i tata su mu umrli dok je još bio mali pa su brigu o njemu preuzeli djed i baka, koji su jako stari i nemaju nikakve mogućnosti poslati ga u školu.
Žive u maloj kućici od blata u kojoj nemaju apsolutno ništa. Spavaju na krpenim vrećama. Siromaštvo izvire iz svakog kutka, pa je ostavilo traga i na njihovim licima koja su tako ozbiljna i tužna. Svakodnevno odlaze u polje kopati i obrađivati zemlju kako bi barem imali osnovnu hranu. Pošto su stari jako se boje za budućnost svog malog unuka koji je preslatko, bistro i veselo dijete.
Prvi osmjeh na bakinom licu pojavio se kad je saznala da ce dječaka u školovanju poduprijeti jedna draga obitelj. Na odlasku iz njihovog skromnog doma baka je sa suzama u očima od srca zahvaljivala i neprestano blagoslovljivala obitelj koja se odlučila pomoći njihovom malom unuku.
Žive u maloj kućici od blata u kojoj nemaju apsolutno ništa. Spavaju na krpenim vrećama. Siromaštvo izvire iz svakog kutka, pa je ostavilo traga i na njihovim licima koja su tako ozbiljna i tužna. Svakodnevno odlaze u polje kopati i obrađivati zemlju kako bi barem imali osnovnu hranu. Pošto su stari jako se boje za budućnost svog malog unuka koji je preslatko, bistro i veselo dijete.
Prvi osmjeh na bakinom licu pojavio se kad je saznala da ce dječaka u školovanju poduprijeti jedna draga obitelj. Na odlasku iz njihovog skromnog doma baka je sa suzama u očima od srca zahvaljivala i neprestano blagoslovljivala obitelj koja se odlučila pomoći njihovom malom unuku.
Skrb o Leviasiu preuzela obitelj Augustinović Mije.
