Božić dolazi. Sigurno svi razbijate glavu što pokloniti najbližima, što obući za Novu godinu, di otići na doček… Lako si mogu predočiti strku i zbrku po trgovinama, agencijama… Svega toga na ovoj strani svita nema. Dapače, ovi ljudi svakodnevno nadničare kako bi si bar za blagdane mogli osigurati "pristojan" obrok (palenta ili riža s grahom, nesto povrća + meso, o kojem inače mogu samo sanjati. :(
Al, ovo je i vrime kad se moji mali prijatelji pripremaju za novu školsku godinu koja počinje u siječnju. Treba pripremiti novce za školarinu, uniformu, cipele, bilježnice… Od svega ovog cipele su najskuplje- -jedan par košta 40-60 kn! Dobro ste pročitali----kuuna i to sa samo jednom nulom! (Ovde se možete obuti za nama sitne novce pa ako ste ovisni o kupovanju cipela---napravite đir do tu :) Ipak, većina roditelja nema čak ni toliko pa nerijetko možete vidit dicu kako u školu idu bosonoga ili u starin, poderanin cipelama. Lako je kad je sunčano, al problem je šta je tu od prosinca do travnja kišno razdoblje pa bit bosonog baš i nije neka fora… :( Neću vam ni pisat kako je dici bez roditelja i o kojima se većinom skrbe djed i baka koji definitivno nemaju nikakve doprinose kako bi pomogli svojim unucima. Totalno su bespomoćni, a bespomoćnost je nešto najgore šta se čoviku može dogoditi.
I onda sam se ja zapitala----kako im pokušati pomoći?! Kako izbrisati barem jedan dio tog ružnog osjećaja vječno prisutnog u njihovim pogledima i mislima? E, pa cipelama! :))
Stoga vam upućujen jedno pitanje i molbu----jeste li spremni odreći se jedne nediljne kave s ekipom (samo jedne!) kako bi tim novcima kupili cipele za jednog učenika? Želite li se odreći pedesetak kuna kako bi beskrajno usrićili jedno afričko dite? Može li to bit vas poklon onom kome je neizmjerno potreban?
Vjerujte mi da niste ni svjesni KOLIKO osmjeha ćete izmamiti na njihovim licima. Zato vas ja molim, u svoje ime i u ime svojih malih prijatelja, da uljepšate njihovo školsko doba i olakšate muke njihovim roditeljima ili skrbnicima. Ne mogu vam ni opisati koliko će im to značiti.
Al, ovo je i vrime kad se moji mali prijatelji pripremaju za novu školsku godinu koja počinje u siječnju. Treba pripremiti novce za školarinu, uniformu, cipele, bilježnice… Od svega ovog cipele su najskuplje- -jedan par košta 40-60 kn! Dobro ste pročitali----kuuna i to sa samo jednom nulom! (Ovde se možete obuti za nama sitne novce pa ako ste ovisni o kupovanju cipela---napravite đir do tu :) Ipak, većina roditelja nema čak ni toliko pa nerijetko možete vidit dicu kako u školu idu bosonoga ili u starin, poderanin cipelama. Lako je kad je sunčano, al problem je šta je tu od prosinca do travnja kišno razdoblje pa bit bosonog baš i nije neka fora… :( Neću vam ni pisat kako je dici bez roditelja i o kojima se većinom skrbe djed i baka koji definitivno nemaju nikakve doprinose kako bi pomogli svojim unucima. Totalno su bespomoćni, a bespomoćnost je nešto najgore šta se čoviku može dogoditi.
I onda sam se ja zapitala----kako im pokušati pomoći?! Kako izbrisati barem jedan dio tog ružnog osjećaja vječno prisutnog u njihovim pogledima i mislima? E, pa cipelama! :))
Stoga vam upućujen jedno pitanje i molbu----jeste li spremni odreći se jedne nediljne kave s ekipom (samo jedne!) kako bi tim novcima kupili cipele za jednog učenika? Želite li se odreći pedesetak kuna kako bi beskrajno usrićili jedno afričko dite? Može li to bit vas poklon onom kome je neizmjerno potreban?
Vjerujte mi da niste ni svjesni KOLIKO osmjeha ćete izmamiti na njihovim licima. Zato vas ja molim, u svoje ime i u ime svojih malih prijatelja, da uljepšate njihovo školsko doba i olakšate muke njihovim roditeljima ili skrbnicima. Ne mogu vam ni opisati koliko će im to značiti.
Od srca vam hvala!
