Ime nadbiskupije je Songea. Biskup se zove Norbert Mtega i već je 16 godina tu nadbiskup. Većina stanovnika su katolici. Biskupiju su osnovali misionari – Nijemci koji i dan-danas tu borave te su sagradili sjemenište i fakultet teologije. Inače Nijemci su prvi misionari na tlu Tanzanije. Kršćanstvo je ovdje mlada religija – pred sam kraj 19. st. su stigli prvi misionari. Prije otprilike 120 godina je krenilo pokrštavanje ljudi i sagrađene su prve crkve.
Što se tiče samog grada - Songea je smještena na samom jugu Tanzanije, blizu granice s Mozambikom. Grad je dosta udaljen od svih drugih mjesta u Tanzaniji pa je stoga djelomično i odsječen i nerazvijen u pogledu na druga mjesta u zemlji. Ova regija spada u najnerazvijene regije u cijeloj Tanzaniji. Stanovništvo je jako siromašno i većina nema posao, pogotovo po selima. Još se u gradu ljudi inekako mogu snaći i nesto zaraditi, al po selima je situacija preloša.
Infrastruktura je više nego nezadovoljavajuća – ceste su jako loše i većinom su bez asfalta. Stoga je prijevoz dobara užasno skup pa sve što dolazi u Songeu ima veću cijenu nego u drugim gradovima zbog samog transporta.
Ono po čemu Tanzanija spada među deset najugroženijih zemalja na svijetu je sida. Prevelik je broj siročadi i djece koja završe na ulici bez ičije pomoći. Misionari su prepoznali potrebe ove jadne djece te su u zadnje vrijeme počeli graditi sirotišta, al nažalost još nijedno nije sagrađeno u Songei. Djeca bez prestanka kucaju na biskupova vrata i na vrata drugih svećenika, jer vjeruju da im samo oni mogu pomoći. Stoga su svećenici-misionari iz Indije sagradili sirotište u jednom od sela, a potom su i časne sestre iz Indije napravile isto. No, djece je previše, a mjesta u sirotištima premalo. Država trenutno radi popis djece siročadi čiji su roditelji umrli od AIDS-a ili malarije. Stanovnistvo se napokon počelo educirati o ovim bolestima pa se svi skupa nadaju da će se stanje početi mijenjati te da će se broj zaraženih polako početi smanjivati.
U samoj Tanzanii živi jedna časna sestra iz Bosne i Hercegovine te 4 hrvatska svećenika. Jedan od njih je don Ante Batarelo kod kojeg sam ja živjela 3 mjeseca.
